To smo mi
Prenosim tekst iz školskog časopisa Behar za 2006/2007. godinu:
VIII1 - To smo mi
Malo nas je al' se zna,
mi smo prava družina.
Svađe tu svakodnevno ima,
al ljubav je jača strana
svima.
Petice se kod nas množe,
al' dnevnik pokoju jedinicu prihvatiti može.
Ena i Lemana nerazdvojne,
Lejla i Amina često posvađane.
Ajla, Arnela i Adela najviše
se vole,
al' kad problem nastane
Emina, Estela i Amila odmah se pojave.
ELida je najdraža svima,
Kanita mnogo, mnogo znanja ima.
Emir, Zlaja i Adis drugovi su pravi,
najzaljubljeniji je naš slatki Ali.
Muhamed je često zamišljen,
Faris uvijek nepromišljen.
Dva Harisa isto ime nose,
a Xavier dječak plave kose,
Mirza bučan kao pljusak kiše.
Pričalice smo prave, ali nastavnici nas često hvale.
Većini fizika loše ide,
biologiji svi se dive.
Fizičko nas stalno muči,
a engleski svako uči.
Mi smo pravi kompjuterolonci,
mi smo ustvari najbolji osnovci.
Ajla Hadžić
Prvog septembra 1999. godine u našoj školi počela je nastava sa dva nova odjeljenja. Jedno je bilo I-1, a drugo odjeljenje I-2. I-1 razred vodila je učiteljica Bahra Drnda, za nas najbolja učiteljica. Svi smo je jako mnogo voljeli čak i kada je ljuta. Od I do IV razreda dječije stvari su zauzimale prvo mjesto u našem životu. Iako smo se svi u razredu voljeli, postojale su neke tenzije. U V razredu nas je preuzela razrednica Vasvija (tada Vidimlić) GOković. Naša razrednica je zaista divna osoba, mada se ponekad i ne slažemo sa njom. Ono što je najbitnije u našem razredu je to što je prijateljstvo na prvom mjestu. Svi se slažemo i pomažemo jedni drugima. Kako prolaze i ovi posljedni dani, naši zajednički dani, sve više želimo ostati VIII1. Tek sada su neki shvatili koliko jedni drugima značimo...
Mislim da ćemo jedni druge zauvijek pamtiti, da VIII-1 neće nestati. Možda ćemo se svi razdvojiti, ali zaboraviti jedni druge, to nikada.
Kanita Agić
